Antioksidansi su tvari koje štite stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala.
Antioksidansi mogu biti enzimatske i neenzimatske prirode. Organizam može vlastitim obrambenim snagama (prirodnim antioksidansima) savladati određenu količinu slobodnih radikala. Kapacitet stvaranja antioksidansa je uvjetovan ne samo genetski i spolom, već i životnom dobi, te navikama, osobito navikama u prehrani.
Kako djeluju antioksidansi?
* usporavaju starenje
* snižavaju razinu kolesterola
* smanjuju rizik od ateroskleroze
* štite od srčanog i moždanog udara
* smanjuju rizik nastanka raka
* pomažu suzbijanju rasta tumora
* pomažu detoksikaciju kancerogenih tvari
* usporavaju napredovanje Alzheimerove bolesti
* štite oči od procesa odumiranja makule
* pomažu u obrani od štetnih posljedica duhanskog dima
* pružaju zaštitu od kroničnih plućnih bolesti kao što su astma, bronhitis i emfizem
* pružaju zaštitu od ekoloških zagađivača.
U prirodne antioksidanse ubrajamo karotenoide od kojih su najpoznatiji beta karoten, likopen i lutein, flavonoide i izoflavone, vitamine A, C i E, minerale selen i cink, koenzim Q, povrće iz roda krstašica i allium (češnjak), borovnicu, ginko biloba, glutation, liponsku kiselinu, melatonin i superoksid dizmutazu. Otuda ne čudi i zvanična preporuka američke organizacije FDA (Food and Drug Administration), prema kojoj bi hranom trebalo unositi četiri važna antioksidansa. To su vitamin C, beta karoten (prekursor vitamina A), vitamin E te selen.