Da li vrijeme liječi sve?

Sta vi mislite????

daj bože..

Vrijeme moze izlijeciti rane
ali oziljke NIKADA.....

jest vala..može se i oprostit ali zaboravit nikad..

Moje misljenje je NE,mozda vrijeme moze donekle da zalijeci rane ali da ih izlijeci???

Mislim da ne... nazalost.
Prvenstveno mislim na gubitke voljenih osoba,to nista ne moze da izlijeci. Toga se najvise i bojim.
A kada me neko povrijedi i prevari,zacas oprostim,ali nikada ne zaboravim,i sto je najgore vratim istom mjerom.

Nuna MR (citat):

sto je najgore vratim istom mjerom.

Nunice,Nunice........

Mozda donekle neke stvari koje nisu previse vazne.
Ali,neke bitnije stvari u zivotu,ne.
Ja sam zlopamtilo,ako me neko "ujede"bas dugo pamtim.Cak i dragim osobama.
A cesto znam i da vratim dug

Dzeny MR (citat):

Nuna MR (citat):

sto je najgore vratim istom mjerom.

Nunice,Nunice........

Sta cu draga Dzeny,ipak sam ja miks jedan specifican Hercegovka-Bosanka-Siptarka,a jos i plava.
Jednom rijeci jako teska ,ali i jako dobra,krajnosti same kod mene.

Hihihihih
Mila ,jednom rijecju komplikovana
Salim se

Ma jasta sam.
Samo da me mm ne cuje da sam priznala.

E stvarno odoh sad,odkad se pozdravljam s vama.

Pa pa,laku noc.

Lahku noc mila

Da,ali neke stvari,kao sto vec neko prije rekao,moze izlijeciti rane ali ne i oziljke.I ja sam zlopamtilo

nezaboravljam dobro djelo a lose pogotovo...

Pa mislim da vrijeme učini svoje i da s vremenom bude lakše ma o kojoj stavri se radilo. Kad sam imala spontani, 2 mj nisam mogla oka sklopit do jedno 3-4 ujutru, plakala i gledala muza kako spava i zamisljala raznorazne slike u glavi, vecinom negativne. I onda je s vremenom bilo bolje . Kad govorimo o smrti tu jos ne znam kako bih se ponasala jer hvala Bogu nisam izgubila meni najvaznije osobe !

Definitivno se slazem sa Nikitom....Mislim da vrijeme, ipak, ucini svoje, bez obzira o cemu se radi....
I da,ipak, mozda, izlijeci donekle, "ranu".....Jer kako zivot(vrijeme) ide, tako se ljudi mjenjaju, sazrijevaju, i jednostavno, nauce da idu dalje....Ne kazu djaba da sto te ne ubije , to te ojaca....
Svaki dan koji prezivimo donosi nam novi izazov, neko novo iskusenje, neko novo iskustvo i na osnovu toga mi naucimo kako prihvatiti stvari- kako one lijepe, tako i one tuzne,...
A kako cemo prihvatiti ili podnijeti ove druge, zavisi od nas samih, koliko smo jaki, koliko je nas duh jak, nasa osobnost...koliko smo spremni da to prihvatimo...I,naravno, koliko ce vremena trebati "rani" da zacjeli....Tako da je samo pitanje vremena kada i kako cemo prihvatiti da je ljudski zivot samo prolaznost, iskusenje, i da je, kao takav,u Bozijim rukama....



Da mi je ovo pitanje postavljeno mnogo, mnogo ranije, bez razmisljanja bih dala odgovor NE!

Ali, danas, kada me zivot i vrijeme nose u neocekivane okolnosti i kada se desavaju (tuzne) stvari oko mene i meni bliskim ljudima, shvatam da mi prolaznost zivota daje vremena da razmislim, da se borim, da naucim da cekam, da naucim da se izborim...i da naucim da PRIHVATIM.
Jer vrijeme prolazi....a zivot ide dalje....
I sreca je kada imamo, u zivotu, trenutaka koje nas ispunjavaju, cine sretnima, zadovoljnima, voljenima....i kada imamo razloga za OSMIJEH!
I to je balans....Jer ovakvi trenuci nam ne dozvoljavaju da padnemo, da se predamo, da potonemo,...NAPROTIV!....Oni nam daju razlog da se pridignemo, vratimo u zivot i zivimo njegovu prolaznost....i da ucine da "rane", vremenom, zacjele....

vrijeme lijeci sve rane.......